# Ako su podaci nova nafta, je li FAANG nova OPEC? > Podaci su nova nafta, a FAANG nova OPEC. Za razliku od nafte, podaci nisu rivalsko dobro, nisu zamjenjivi i stalno rastu, pa se tržišna moć FAANG-a koncentrira. Treba ti kontrola nad vlastitim podacima da se ne bi iskorištavali. By David Goldschmidt · 2024-07-18 · data privacy Misao da su podaci nova nafta, kako je Clive Humby rekao 2006., postala je omiljena rečenica kojom se naglašava koliko su podaci važni digitalnom gospodarstvu. Između tržišta nafte i podatkovnog gospodarstva stvarno ima puno sličnosti. Tržištem nafte dugo vlada OPEC (Organizacija zemalja izvoznica nafte), koji cijenu nafte regulira preko svojih nacionalnih naftnih kompanija. U današnjem digitalnom gospodarstvu podaci su postali najvažnija roba, a FAANG (Facebook, Apple, Amazon, Netflix i Google) na sličan je način zauzeo tržište isključivom kontrolom nad tom robom.   ## Kako smo dospjeli ovdje Početkom 20. stoljeća svijet je prošao gospodarsku preobrazbu koju su pokrenuli otkriće i iskorištavanje nafte. Crno zlato, kako su je zvali, postalo je krvotok industrijskih gospodarstava: pokretalo je sve, od automobila do tvornica, grijalo domove, pa i hranilo ratove. Nakon prve faze otkrića tržište se brzo skupilo u velike nacionalne institucije koje su osnovale OPEC. Tako su te kompanije mogle diktirati cijenu nafte i tržišnu moć pretvarati u monopolističke profite. Širenjem i sposobnošću da zauzmu tržište postajale su sve moćnije.   U 21. stoljeću smo usred još jedne preobrazbe vođene robom, samo što je ovaj put najvrjednija roba podatak. Živimo u svijetu u kojem svaka interakcija, svaka transakcija i svaki pokret stvaraju komadić podataka. Pametni telefoni, pametni domovi, društvene mreže, online kupnja i bezbroj drugih tehnologija neprestano stvaraju goleme količine osobnih podataka o nama i svaki dan povećavaju tvoj digitalni otisak. Danas su najprofitabilnije tvrtke one koje drže ključ prikupljanja osobnih podataka i pristupa njima. Tvrtke poput FAANG-a danas su među najvećima na svijetu i imaju sličnu moć nad ostatkom gospodarstva. Ali je li FAANG postao nova OPEC? Da bismo odgovorili, moramo pobliže pogledati same robe i tržišne uvjete koji vladaju u gospodarstvu.   ## Kako ide, 1. dio: ekonomika podataka Zamisli naftu na trenutak. U sirovom obliku nije baš korisna. Kad se rafinira, pokreće gospodarstvo i puni profite mnogih tvrtki. Sirovi podaci tvrtkama isto tako rijetko koriste. Vrijedna informacija postaju tek kad se obrade i analiziraju. Zato je cijela industrija niknula oko prikupljanja, obrade i analize osobnih podataka. Tvrtke te obrađene podatke koriste da razumiju ponašanje kupaca, predvide trendove, poboljšaju proizvode i donose informiranije odluke. Umjesto da buše naftu, najvrjednije tvrtke prikupljaju i analiziraju osobne podatke. Zato tvrtke koje su dobre u stvaranju ili tumačenju podataka dominiraju javnim indeksima i burzom.   Ali za razliku od nafte, podaci nisu ograničen resurs. Ne bojimo se da će nam podaci ponestati. Količina podataka koji nastaju svake godine dramatično raste, jer je aktivnosti i interakcija sve više. Podaci dakle nisu konačni resurs, a tvrtke koje dominiraju ekosustavom oko njih manje su ranjive na konkurenciju. Vrlo malo tvrtki uopće može stvarati podatke visoke kvalitete. Monopol izgrađen oko podataka zato se iz minute u minutu pogoršava, a konkurentima je sve teže ući na tržište. Tržište izgrađeno oko tvojih osobnih podataka tako se skupilo u rukama nekoliko ključnih igrača, poput Amazona, Googlea, Mete i sličnih.   Uz to, podaci nisu rivalsko dobro. Skup podataka može se prodati mnogim kupcima i svi ga mogu koristiti. Bačva nafte može napuniti auto samo jednom, a dolar potrošiti samo jednom, ali skup podataka može se istodobno koristiti za više algoritama, analiza i aplikacija. Zato se podaci mogu prodati različitim kupcima, koji ih koriste i dalje preprodaju te podatke ili uvide iz njih. Korisnici pametnih telefona tako, u tom krugu, mogu svoje podatke prodati stotinama, ako ne i tisućama tvrtki, a da za to nikad ne dobiju ni lipe. Iz tvoje perspektive to nije pošteno.   Na kraju, u usporedbi s naftom, podaci nisu zamjenjivi. Zamjenjivost znači da se jedna jedinica robe može zamijeniti drugom bez ikakve razlike. To vrijedi za bačvu nafte iste kvalitete ili za američki dolar, ali ne i za podatke, kod kojih vrijednost pojedinog skupa može enormno varirati. Nastaju goleme razlike: samo čuvari pristupa poput FAANG-a, koji imaju najbolji pristup tvojim podacima, stvarno mogu na njima zarađivati. Drugi to ne mogu. Tvoji podaci s Facebooka ili Googlea, kao jedan zapis, daleko premašuju vrijednost podataka koje o tebi ima vremenska aplikacija. Tvoji financijski podaci iz prošlog mjeseca, sa svim prihodima, troškovima i stanjem, poželjniji su od podataka starih godinu dana. Zato aplikacije s najvećim dosegom, i općenito s najviše interakcija s korisnicima, hvataju najviše vrijednosti i stvaraju najvrjednije podatke. I opet, tvrtke koje to rade najbolje jesu FAANG. Ako te zanima koliko tvoji podaci vrijede, imamo opsežan tekst na blogu koji ide puno dublje.   ## Kako ide, 2. dio: monopoli nad podacima Izgleda da su podaci daleko najprofitabilnija roba koju možeš držati. Pa gdje je onda rulja redditora s Wall Streeta koja traži pretjerano leveragirane strukturirane financijske proizvode s otmjenim imenima, one koji ulažu u podatke kao robu? Tu impresivnu priliku za ulaganje očito propuštaju. Tu dolazimo do najvećeg problema današnjeg podatkovnog gospodarstva. Roba na kojoj je ono izgrađeno uglavnom se ne trguje na slobodnom tržištu. Drži je nekoliko čuvara pristupa. FAANG su najistaknutiji među tim čuvarima pristupa. Podaci su dakle roba kojoj nemaš pristup, koju u potpunosti kontrolira nekoliko tvrtki. One hvataju gotovo svu vrijednost koja se njome stvara i imaju tržišnu moć. Meni to zvuči kao tržište nafte i OPEC. Uz to, tri obilježja podatkovnog gospodarstva čine stvar još gorom. Prvo, nezamjenjivost daje velikim prikupljačima podataka jasnu prednost. Drugo, podaci su nerivalsko dobro, pa ih tvrtke mogu prodavati iznova i iznova, a da ne dijele stvorenu vrijednost. Treće, podaci nisu konačan resurs, nego nastaju sve brže. To daje još više moći tvrtkama koje je već imaju, jer stvaraju sve više robe iz koje izvlače najviše vrijednosti. Iz te tri razlike između nafte i podataka vidi se da je podatkovno gospodarstvo u još gorem položaju od tržišta nafte i da će se tržišna moć još jače koncentrirati. Manje tvrtki držat će više podataka, a time i više ekonomske moći.   ## Koje je naše rješenje?   Preoblikovati podatkovno gospodarstvo odozdo prema gore. Umjesto proizvoljne državne regulative koja pokušava ograničiti tržišnu moć FAANG-a, preoblikovanje kreće od korisnika tih usluga. Kad ti damo uvid u načine na koje se tvoji podaci koriste i stvaraju vrijednost za druge tvrtke, dobivaš transparentnost o tome kakvo je tvoje podatkovno gospodarstvo danas. Zatim ćemo korisnicima omogućiti da svoje podatke dijele s pouzdanim stranama i tako potaknuti razmjenu između partnera koji posluju samo uz tvoju privolu i u interesu svakog pojedinog korisnika. Ključna razlika između podatkovnog gospodarstva i nafte jest u tome što bušotine podataka nisu naftne platforme na pučini. One su ti u prednjem dvorištu, odnosno na pametnom telefonu, na pametnim uređajima i u svim aplikacijama koje koristiš. To znači da imaš pristup robi koja im treba. Bušotine podataka su pod tvojom kontrolom. U Datapodsu vjerujemo da je jedino pošteno da imaš potpunu kontrolu nad tim vrelom i da tvoje podatke smiju primiti, i iz njih izvući vrijednost, samo oni kojima to izričito želiš dopustiti. Kad su vrela podataka pod tvojom kontrolom, nema razloga dopustiti da FAANG postane moćan kao OPEC. ‍ --- Source: https://www.datapods.app/hr/blog/consumer/data-is-the-new-oil---and-faang-is-the-new-opec